The LOVE STORY !
Kome se čita nek’ pročita do kraja, jer stvarno vrijedi pročitati ovu moju "Love Story" ...

Sve je krenulo jednim malim upoznavanjem prije 4-5 godina kada su se dvoje mladih već na neki način znali, a i nisu, malo komplikovano, al’ realno.. zatim i čudno, upoznavanje koje je bilo bezvrijedno, jer je poslije svako od njih otišao svojim putem !

Godine su prolazile, a oboje su se mijenjali, i to strasno, dovoljno da se ne bi ni poznali kada bi se vidjeli, što će se kasnije i dogoditi.

Godine su prošle, došlo je vrijeme da ispratim svoje prijatelje koji su išli u Tursku na ekskurziju. Iza mene je bila jedna osoba, osoba koju sam znao iz viđenja, osjećao sam se čudno i zatim sam otišao svojoj kući gdje sam pao 10 dana u depresiju !

Da preskočim malo unaprijed.. Prijatelji su došli iz Turske i u to vrijeme je počela naravno škola !
Kuća-škola, škola-kuća, to je svakome poznato, samo što je kod mene drugačije bilo, svaki dan sam viđao jednu meni posebnu osobu, jednu djevojku koja je kad bi prolazila kraj mene uspijevala promjeniti moj cijeli svijet u jednoj sekundi !

Bila je to djevojka koju sam uvijek gledao strasno, da - zaljubio sam se u nju !
Svaki put bi nas dijelio samo jedan blagi pozdrav !

Došao je i dan kad smo se ponovo upoznali, dan kada mi je ona prišla kao nekom poznaniku, i ispričala mi kako se osjeća. Bilo mi je to pomalo čudno, ali bio sam doista sretan.

Vremenom smo se približavali jedno drugome, poruke su letjele na sve strane, poruke koje su me odjednom promijenile, sebe samog nisam mogao prepoznati, toliko čudan i ublažen sam bio kao nikada do sada !

Nakon svega ovoga osjećao sam nešto drugo, neku jaču vezu nego ranije. To više nije bilo samo prijateljstvo za mene, bila je to ljubav, velika ljubav, pa sam došao do ideje da ispitam šta ona osjeća prema meni. Imao sam dobar osjećaj da cu uspjeti u svemu i nakon nekoliko razgovora sa njom bio sam 100% siguran da i ona osjeća prema meni nešto jače od prijateljstva.

13.11.2004. g. je „došao“ Bajram, nisam mogao ni sanjati da će ona doći na isto mjesto gdje i ja, ali to se dogodilo, došla je na sprat gdje sam bio sa jaranima, gdje sam sjedio i pričao dok nisam ugledao nju i zanijemio !
Čitavo vrijeme sam se pravio da je ne vidim, ali gledao sam u nju k’o budala !
Pričao sam sa jaranima, ali ih nisam slušao nimalo - koliko sam slušao nju u pozadini !

Prošla je i ova zabava, otišla je kući bez i jednog komentara upućenog meni, osim jedne poruke koje se i dan danas sjećam: "Gledam kako snijeg pada i mislim na jednog anđela" !

20.11.04. g. Sam bio pozvan na rođendan od prijateljice, kao veliko iznenađenje za mene bilo je da je i „ona“ tu prisustovala, a ja kao i uvijek kasnim na sve moguće (škola, kuća, sastanak i sada rođendan) i tako da sam malo vremena proveo sa njom, ali i to malo vremena se isplatilo, ostao sam sam sa njom i pričali smo malo, ali dosadila je i priča, pa sam se bacio na posao, uradio sam ono što sam trebao uraditi !

Na pitanje "Želiš li biti sa mnom?" odgovorila je lagano sa "Da". Tog trena sam našao sreću svog života, sreću nakon davnog upoznavanja, nakon duge patnje i tuge - našao sam je !

- Hvala vam ako ste čitali, ne znam da li je bilo zanimljivo, ali vam mogu reći da bih vam lakše objasnio kako je ovo bilo da me slušate uživo nego ovako, jer da pričam potpunu priču potrošio bih jedno 3-4 sata pisanja, jer stvarno sam ovo skratio koliko je god bilo moguće i nadam se da je uredu ! Pregledavaću redovno komentare nakon što pročitate !

Unaprijed, hvala !